Satirična kolumna

Autor teksta: Antun Rastić

SLASTIČARNICA VINCEK

   Sigurno ste barem jednom bili u slastičarnama Vincek. Uzmimo npr. slastičarnicu Vincek na Kvaternikovom trgu. Kako se približavate destinaciji slastičarnice, prolazite kraj cvjećarnica i vidite kako žene koje rade u njima sa zaprepaštenjem gledaju što se zbiva unutar slastičarnice. Do vas dopire kuknjava i lelek jadnih ljudi i djece koje okrutni konobari tjeraju da jedu razne slastice. Jedna starija gospođa je potrošila i zadnji cent na vincekove kremšnite sa suzama u očima jecajući: "Kako možete biti tako svirepi prema starijoj dami poput mene. Dala sam i zadni euro za vaše kolače ne bi li bila oslobođena od vaše tiranije ali uzalud. Tjerate me da svakodnevno dolazim i da trošim svu svoju jadnu penziju koja je tako bijedna da zajedno sa desetak apartmana koje jadna iznajmljujem jedva spajam kraj s krajem. Ali doći će kraj vašoj tiraniji. Pokazat ću ja vama kako se samnom ne možete tako ponašati. U inat samo vama ali samo vama ja ću i dalje dolaziti samo da vam napakostim. Pojest ću sve kolače koje imate i da znate. Bit ću nemilosrdna u tome. Zapamtit ćete vi mene. Vaši zaposlenici će padati s nogu donoseći mi vaše kremšnite, šaumšnite, baklave i ostalo što god imate. Uništit ću vas. Vaša proizvodnja kolača će kolabrirati dok ću slavodobitno jesti zadnji kolač gledajući kako u teškim patnjama padate s nogu. A ha. Što sada kažete?"-reče dama gutajući već treću kremšnitu. "Nemojte me niti pokušavati zaustavljati. Sami ste to tražili. Sram vas bilo. Tako se ponašati. Gdje su vas odgajali da nemate razumijevanja za nas, jadne ljude koje više ne znaju kako dalje."

   Konobar s bičem u ruci raspali po leđima jedan bračni par urlajući: "Šta je? Mislite da vas se bojim? Hajde! Gutaj tu tortu. Nemoj da ti dođem do stola. A vi gospođo. Vi to meni prijetite. Za kaznu ćete morati dolaziti dva puta dnevno. Mislite da će naša proizvodnja kolača malaksati? E, neće. I da vi znate. Sada ste zaista pretjerali. Nećete vi meni prijetiti. Zaposlit ćemo tisuće ljudi. Naša proizvodnja neće trpjeti zbog takvih požderuha poput vas. A ha. Što sad kažete?"- slavodobitno će konobar.

   Gosti koji su sve to promatrali i slušali pojačaju kuknjavu te sa neopisivim bolom nastave prazniti svoje tanjure s kolačima tražeći još ne bi li umilostivili konobare da ih ne bičuju. Oni sigurno ne bi jeli kolače kod Vinceka da nisu, jadni, prisiljeni na taj gnusni čin. Da se njih pita, oni bi grickali mrkvice i sa zgražanjem odbijali ukusne krempite, sladolede s čokoladnim preljevima, razne torte i slične đakonije. Sve bi dali za zdravlje. Ali ne mogu. Oni su naprosto natjerani da žive nezdravi život jer ne mogu drugačije. Previše se boje za svoje živote i dosta im je bičevanja pa bolje da se priklone sili jačega i da nastave mukotrpni put konzumacije kolača Vincek.

Dragi naš čitatelju. Podijeli ovu kolumnu. Nemoj to zaboraviti jer zajedno smo jači.

Slastičarna Vincek foto: Vedran L.